Godišnjica ‘Živih lomača’ u Višegradu: Najmlađa žrtva imala svega dva dana
Pripadnici srpskih vojnih jedinica 14. juna 1992. godine u kući Zeba rođene Omeragić (Adem) Sumbule, poznata kao „Živa lomača ulica Pionirska Višegrad“, zatvorili su preko 70 civila Bošnjaka i žive ih zapalili.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (Haag), spaljivanje ljudi u Pionirskoj proglasio je zločinom protiv čovječnosti, koji je imao oblik ubistva, okrutnog i nehumanog postupanja, istrebljenja, izvedenih s predumišljajem i proračunatošću te osudio Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora, Sredoja Lukića na 27 godina zatvora, a Sud Bosne i Hercegovine Radomira Šušnjara zvani „Lalco“ na 20 godina zatvora.
Zločin poznat kao Živa lomača dogodio se i 27. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 71 bošnjačkih civila u kuću Mehe Aljića, u naselju Bikavac u Višegradu, većinom žene, djecu i starije osobe, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću.
Najmlađa žrtva bila je stara samo godinu dana.
Za zločine u Višegradu Haški tribunal je osudio Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora, Sredoja Lukića na dvadeset i sedam godina, te Mitra Vasiljevića na petnaest godina zatvora. Pred Sudom Bosne i Hercegovine u trinaest predmeta osuđeni su: Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Mićo Jovičić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Momir Tasić, Nenad Tanasković, Oliver Krsmanović, Petar Kovačević, Predrag Milisavljević, Predrag Tasić, Radomir Šušnjar, Vitomir Racković, Vuk Ratković i Željko Lelek.
