Taj Mahal je najpoznatiji spomenik ikada izgrađen u svijetu u ime ljubavi i najpoznatija indijska ikona.
To je najprepoznatljiviji islamski spomenik u svijetu i, što je najvažnije, krajnji simbol Mughal dinastije koja je promijenila lice Indije zauvijek.
Od 16. stoljeća, u razdoblju od više od tri stotine godina, ta dinastija je stvorila jednu od najvećih imperija koju je svijet do tada vidio.
Najpoznatiji spomenik ljubavi na svijetu – Taj Mahal – ima jako zanimljivu priču. Njegova izgradnja trajala je 22 godine, a u to vrijeme koštala je 32 milijuna indijskih rupija. Prilikom izgradnje u njega je ugrađeno 28 vrsta različitog dragog i poludragog kamenja. Neki dragulji dopremljeni su iz Kine, drugi iz Tibeta, a dio njih pokrali su britanski vojnici u sukobu 1857. godine. Zanimljivo je da mu mogu prići samo električni automobili kako bi se očuvala bijela boja mramora, a nekoliko stotina kilometara u krugu građevine vodi se računa o okolini kako mu ni smog ne bi naštetio.
A evo i tužne priče koja stoji iza njegove izgradnje. Godine 1631. Džahan-šah, vladar Mogulskog carstva u doba najvećeg uspona, bio je shrvan nakon što je njegova treća žena Mumtaz Mahal preminula prilikom porođaja njihovog četrnaestog djeteta. Neposredno prije smrti, Mumtaz Mahal zamolila je Džahan-šaha da joj izgradi mauzolej kakav svijet dotad još nije vidio. Obećao je ispuniti njenu posljednju želju pa je gradnja počela 1632., godinu dana poslije njene smrti. Kronike Džahan-šahove boli opisuju ljubavnu priču koja je prema tradiciji bila inspiracija za Taj Mahal. Glavni mauzolej završen je 1648. godine, dok su ostale zgrade i vrtovi dovršeni pet godina poslije.
Na izgradnji je radilo više od 20 tisuća ljudi iz cijele Azije, a materijal je donosilo više od tisuću slonova. Konačno, nakon dvadesetak godina Taj Mahal je dovršen. Građevina je potpuno simetrična, a njenu simetriju narušava jedino šahov grob. Njegova voljena supruga sahranjena je ravno u sredini, a on do nje.
Taj Mahal se smatra vrhunskim ostvarenjem mogulske arhitekture, stila koji kombinira elemente perzijskih, indijskih i islamskih arhitektonskih stilova. Godine 1983. postao je Unescov spomenik Svjetske baštine opisan kao »dragulj islamske umjetnosti u Indiji i jedan od univerzalno priznatih remek-djela svjetskog nasljeđa«.
