Uglavnom se svako žensko biće zagrcne kada čuje kur’anski ajet:
“… Onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom…” (Žene, 3. ajet)
Veliko je pitanje šta je Allah s.w.t. htio sa ovim ajetom i zašto baš višeženstvo, a ne višemužstvo, ako se tako može reći.
Što se tiče tefsira ajeta koji govore i hadisa na ovu temu lahko ih je naći u zbirkama, ali želim jednu posebnu analizu.
Koliko god žena bila emotivna, pa čak i ljubomorna, sigurno je da je Allah Uzvišeni najviše dao ovaj propis kao korist ženama, a ne samo muškarcima.
Zato se ovaj propis i nalazi u suri En-Nisa (Žena).
Ona žena kojoj se muž oženi i ona se strpi ima nagradu šehida. Zar to nije blagoslov?
Muškarcima je Allah s.w.t. dao da idu u boj, da krv svoju liju na Allahovom putu, a ženi ako se muž oženi da ima nagradu šehida, a nije poginula i dalje je živa uz svog muža, uz svoju djecu i porodicu.
Čudno je da jedna ženska osoba piše o ovoj temi, ali smatram da je zaista nužno pisati o ovom propisu i to striktno radi Allaha. Onda ne treba pridavati pažnju šta će ko reći i pomisliti. Mi smo stvoreni da uspostavljamo red na Zemlji.
Neka ovaj papir i ovo pisanje bude za, a ne protiv mene na Sudnjem danu koji je apsolutna istina.
Govorimo o redu i neredu. Doista je danas u svijetu nered po svakom pitanju. A zašto? Zato što se vaga i kantar poremetio. Jedina ispravna i istinska vaga je islam i Šerijat. Uspostavljanjem Šerijata na Zemlji uspostavlja se red, a nama muslimanima je to Gospodar naredio. Mi smo jedini dostojni i zaslužni da red uspostavljamo. Drugi su se kroz historiju pokazali, a evo i dan-danas.
Vršila sam anketu sa ženama iz iskustva, gdje su jako zadovoljne načinom života, iako su druge, treće, četvrte, jer im je nijet jak i čist, a kako i ne bi kada imaju status šehida.
Vidjeli ovih dana kako se čovjek vjenčao sa kravom i nisu imali ništa protiv, kažu: “Nema zabrane u zakonu, pa može.”
Našao hajvan hajvana i hajvan ih vjenčao. Ipak griješim, jer hajvan je pokoran Allahu s.w.t.
Ne možete vidjeti ni kod ovaca, ni kod koza da se pari sin sa majkom ili obrnuto. Kod životinja vidimo da je jedan jarac gazda u svom domaćinstvu, da jedan takav gazda živi u višeženstvu i niko mu ne zamjera. Zar mislite da je to slučajno? Nema ništa slučajno, to je Allah s.w.t. dao kao dokaz, ali slijepi to ne vide.
Ovako je kod životinja, a kako je kod ljudi?
Ne može se insan slobodno kretati, naročito na mjestima kao što su javni parkovi, igrališta, šetališta. Javno i bez stida čine jako loše i razvratne stvari. Još jedan dokaz da insan može da se spusti na niži nivo od životinja.
Ima dosta stvari koje nisu pohvaljene, ali se danas tretiraju kao prihvatljive. Glavne teme jesu strasti i kako udovoljiti tim strastima. Na TV-u na nacionalnim kanalima uglavnom se prikazuje nemoral poput parova, farmi i drugih budalaština. Danas ljude zabavljaju i umrtvljuju te stvari i zadovoljavaju se pored svojih ekrana gledajući u ovaj ili onaj šou.
Vidimo homoseksualci kako se bore za svoja prava i u svojoj zabludi su uspeli da budu prihvatljivi, dok se mi u našoj ispravnosti i istini razilazimo.
Ako se neko oženi po drugi put ili se neka sestra uda kao druga, treća ili četvrta žena, da bi sačuvala svoj moral, tada su šejtani jako aktivni, ali nažalost u ljudskom obliku, da se spriječe ili oklevetaju.
U Novom Pazaru je više žena nego muškaraca. Treba se zapitati šta da radimo sa tolikim ženskim svijetom, jer žene kao i muškarci imaju prirodnu potrebu, a šta je rješenje? Žalostan podatak je da su u Plavu i Gusinju muškarci manjina, da ima djevojaka koje su prošle pedeset godina, a nisu se udale, jer nemaju za koga, pa dolaze u razna iskušenja i bludniče, gdje na kraju svoj brak krunišu sa kršćanima. Gdje je Allahov propis? Što se ne odazovu muškarčine ili gdje su sestre muslimanke da daju podršku i volju svojim muževima, da priteknu u pomoć tim ženama? Gdje je opća briga o ummetu, o svom narodu, o opstanku našeg naroda na ovim prostorima.
Poslanik s.a.w.s. je rekao da će se ponositi brojnošću na Sudnjem danu. Koliko će Bošnjaka imati koji će biti istinski sljedbenici Muhammeda s.a.w.s.
Cilj mi je bio da muškarci koji imaju čist nijet uspostavljaju red na Zemlji. Brinimo se o ummetu, čuvajte svoje sestre od bluda, sklanjajte ih od grijeha.
Drage sestre, vi ste te koje odgajaju čovječanstvo, želite drugima što i sebi. Ne propustite nagradu šehida. Budite kao Poslanikove čestite žene.
Bojte se Allaha po pitanju propisa višeženstva, jer ako se suprotstavite možete iz vjere da izađete, a da svjesne niste. Dunjaluk je prolazan, a Ahiret je vječan, u kom neće biti ljubomore.
R: Anallize, Glas islama, 277, A: Esma Zahović
Višeženstvo (Poligamija)
Autor: Kenan Hodžić
Tvrdnja: Višeženstvo nije rješenje za mušku pohotu, nego solucija za socijani problem. U islamu ne postoji bezuslovna poligamija!
Poligamija je mnogopartnerstvo (grč. πολύς – pollys = puno, mnogo + γάμος – gamos = parenje, brak), a obično je tradicijska pojava sklapanja braka jedne muške osobe sa više ženskih partnera.
Mnogi običaji srednjovjekovnog čovjeka, ne samo arapa nego i drugih civilizacija, u Kur’anu dobivaju konačnu formu i granice, pa tako ni poligamija nije izuzetak. Izuzetak je pak da je Kur’an jedina vjerska knjiga koja sadrži preporuku u smislu “…Oženite se jednom ženom”!
Doista, ne bih sada da ponavljam kliše oko toga kako je poligamija dozvoljena pa čak i poželjna, te sve ono što već ima napisano na ovu temu na svakom čošku interneta…
Ja bih da se fokusiram na tabu u samoj poligamiji, a to je odgovor na nekoliko pitanja:
Da li je poligamija islamski propis?
Da li poligamija ima uslove kod muslimana?
Smiju li žene imati više muževa (Poliandrija)?
Dakle, poligamija kao koncept nije nikakav šerijatski propis, nego je običaj koji postoji od kako se pamti historija. Kur’an tom običaju postavlja granice i smjernice, ali ne i zabranu. U ajetima taj obićaj jeste dobio prešutno odobrenje, ali nikako poticaj ili pohvalu.
Jedini ajet u kojem se višeženstvo konkretno spominje u Kur’anu je na samom početku sure An-Nisa:
وَإِنْ خِفْتُمْ أَلَّا تُقْسِطُوا فِي الْيَتَامَىٰ فَانكِحُوا مَا طَابَ لَكُم مِّنَ النِّسَاءِ مَثْنَىٰ وَثُلَاثَ وَرُبَاعَ ۖ فَإِنْ خِفْتُمْ أَلَّا تَعْدِلُوا فَوَاحِدَةً أَوْ مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ ۚ ذَٰلِكَ أَدْنَىٰ أَلَّا تَعُولُوا
Ako se bojite da jetimima nećete njihova prava ispoštovati, onda ženite koje su dobre od tih žena, druga, treća, ili četvrta bila, ali ako se pobojite da nećete pravedni biti, onda jednom ženom, ili onima koji su vam u posjedu. To je prikladnije da ne osiromašite.
Ajeti imaju kontekst, a kontekst je punovažeći izvor za tumačenje Kur’ana, gdje Allah dž.š spominje zajednicu jednog muškarca i jedne žene, potom spominje potomstvo, i onda se fokusira na socijalne obaveze prema imetku jetima, a potom dolazi ovaj ajet.
Kako mnogi učenjaci tvrde, ajet je objavljen nakon bitke na Uhudu, gdje muslimansko društvo u jednom danu ostaje sa preko sedamdeset jetimskih porodica u Medini. Primjetićmo da prve dvije stranice ove sure govore o jetimima i rješenju njihovih socijalnih problema. Imetak jetima je prmarna fabula, a višeženstvo je sekundarna ili čak trivijalna tema u ovom ajetu.
Iz konteksta je jasno da se Allah dž.š. obraća muslimanima kao društvu koje se brinulo o jetimima, te govori o sitaciji gdje je slobodnih ili sposobnih muškaraca u manjku. To se da zaključiti po tome što ajet počinje nabrajanje žena od “druge” pa nadalje. Dakle, svi su već oženjeni ili nisu spremni na brak sa udovicom… i šta sad’ ?!
Samohrane majke s djecom su bile ogroman srednjovjekovni problem u društvu. Ljudi koji su iz bezbroj razloga morali ili htjeli izdržavati tu djecu, osjetili su poteškoću pri osiguranju jetimskih financiskih i drugih prava, koja su im trebala biti zagarantovana u islamskom društvu.
Jasno je da se ovdje takođe radi o moralnim poteškoćama muškarca da često posjećuje udovicu, te se boji da ta djeca ne budu oštećena ili moralno povrijeđena njegovim odnosom s njihovom majkom. Ajet daje soluciju za taj problem predstavljajući mogućnost ženidbe tih majki, pa makar one bile druga, treća, četvrta,… supruga, ali pod uslovom da čovjek ne nanese nepravdu svojoj originalnoj porodici od koje će umanjiti ishode kako bi dao novoj porodici, ili obrnuto, gdje bi čovjek trošio imetak jetimske porodice da bi doprinio prvoj porodici…ili bilo koji drugi oblik nepravde.
Dovođenjem nove porodice pod svoj krov je neizbježan financiski izdatak, te ukoliko čovjek nije u mogućnosti, neminovno će tim postupkom nanijeti štetu staroj i novoj porodici/porodicama. Čim bi se ukazali znaci eventualne nepravde, naređeno je da se ostane pri jednoj ženi, tj. da se ne pristupa činu nove ženidbe, ili da svoje potrebe za više žena zadovolji ženeći svoje robinje. Te robinje bi time postale slobodne žene, a on će i dalje izdržavati jetime, ali neće dovesti u pitanje njihovu čast ili prava.
Uzimajući kontekst u obzir, i sve ostale jasne jezičke smjernice, ovaj ajet bi u prijevodu značena glasio ovako:
“Ako se bojite (vi kao društvo) da jetimima (koji su među vama) nećete njihova prava dati, onda oženite te žene, majke tih jetima, koje su dobre za vas, pa makar bila druga, treća, četvrta… A ako se pak bojite da prema svojoj prvoj porodici i novim porodicama nećete financiski pravedni biti, onda ostanite s jednom ženom ili ženite robinje svoje, to je prikladnije da ne bi osiromašili.”
Ajet počinje sa uslovom, pa kaže: “Ako se bojite …” što znači da propis koji dolazi poslije ovog uslova važi samo dok uslov postoji. S nestankom uslova, nestaje i propis. Dakle, ako u društvu ili nekoj sredini postoji opravdana bojazan da će se jetimima uskratiti njihova prava, onda se dozvoljava oženjenim muškarcima da se dodatno ožene sa majkama tih jetima, u nedostatku muškaraca koji bi ih mogli oženiti ili izdržavati. Ako, pak, bojazni nema… nema ni dozvole za extra ženidbu.
Zbog emaneta moram napomenuti da je ovakvo prirodno i nenatrunjeno tumačenje ovih ajeta u sukobu sa većinom tefsira i mezheba, ali se zato slaže sa svim drugim ajetima, pravilima arapskog jezika i zdravim razumom. Lahko je istražiti i pročitati na kakve su sve krivine nalijetali mufessiri kako bi navukli značenje ajeta na brak sa malim djevojčicama, jetimkama… al’ helem.
O čemu se ovdje zapravo radi?
Evo nekoliko kur’anskih činjenica koje bi malo rasvijetlile slučaj:
Nema jasne zabrane višeženstva, osim u slučaju da se čovjek boji nepravde prema ženama i njihovom potomstvu.
Kur’an je definitivno pobornik braka sa jednom ženom.
Nema jasnog ograničenja na četiri žene u Kur’anu. Jezički, ovaj ajet nije spomenuo dvije, tri, četiri, kao konačan broj, nego kao primjer. Bukvalno bi se moglo brojati tako u beskonačnost. U nabrajanju je korišten veznik, bez ograničenja. Da je Allah dž.š. rekao “…dvije ili tri ili četiri.”, to bi bilo ograničenje. Čak i sama praksa Poslanika pokazuje da četiri nije granica. Pojedini hadisi koji ograničavaju mogu imati svoje drugo tumačenje, te nisu u stepenu vjerodostojnosti kao što je opće-zapamćena praksa plemenitog Poslanika.
Teško je povjerovati da bi on sebi dopustion nešto što je čisto ovodunjalučko, a to isto zabranio svom ummetu.
Kur’an je prećutno dozvolio da se praksa višeženstva konzumira pod uslovom da je mladoženja u mogučnosti, s napomenom na zabranu nepravde*.
Kur’an nije zabranio višeženstvo sa ženama koje nemaju jetime, jer da jeste, sam Poslanik a.s. bi morao pustiti svoje žene, kao i mnogobrojni ashabi.
Ne postoji preporuka višeženstva u Kur’anu.
Propisi višežentsva se vraćaju na običaj naroda, jer takvih u Kur’anu nema.
Kur’an uvijek u svojim propisima oko ženidbe brani djecu i potomstvo. Ako je nešto dobro za potomstvo, to prolazi, u suprotnom to je haram.
Eh, šta je sve nepravda kojom je uslovljeno višeženstvo? Nabrojao bih nekolko, samo da se napaljeni umovi ohlade:
Nepravda je kada muž nema finaciskih sredstava da pribavi novoj ženi isto kao i prvoj (što opet mora biti po standardu društva u kojem živi).
Nepravda je kada muž emotivno povrijedi prvu ženu.
Nepravda je kada muž nije u stanju da fizički zadovolji potrebe svih žena podjednako, shodno njihovim, a ne njegovim, potrebama.
Nepravda je kada muž ne odgaja i ne izdržava svu djecu podjednako.
Nepravda je kada muž svojim aktom ženidbe dovede neku od svojih žena u nepovoljnu socijalnu situaciju, ili joj priredi nelagodnosti u radu i društvu.
Da li je poligamija sunnet?
Poslanikova ženidba sa više žena nikako nije bila iz vjerskih pobuda, što je jasno kao dan. Žene, majke pravovjernih, su u pejgambersku kuću došle iz raznih privatnih, socijalnih, političkih, i drugih razloga…a nikako kao neki vjerski sunnet. Kao što sam ranije govorio u tekstu “Tabu: Cijanidacija Sunneta“, praksa Muhammeda a.s. kao arapa i čovjeka nije sunnet niti vjerska obaveza. Takva praksa je potpuno neutralnog statusa.
Brak kao institucija, porodica i djeca, to je preporučeni sunnet koji samo daje akcenat na Allahovu preporuku u Kur’anu:
وَأَنكِحُوا الْأَيَامَىٰ مِنكُمْ وَالصَّالِحِينَ مِنْ عِبَادِكُمْ وَإِمَائِكُمْ ۚ إِن يَكُونُوا فُقَرَاءَ يُغْنِهِمُ اللَّهُ مِن فَضْلِهِ ۗ وَاللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ ﴿٣٢﴾ وَلْيَسْتَعْفِفِ الَّذِينَ لَا يَجِدُونَ نِكَاحًا حَتَّىٰ يُغْنِيَهُمُ اللَّهُ مِن فَضْلِهِ ۗ
I ženite slobodne između vas i dobre od sluga vaših i sluškinja vaših. Ako budu fukare, obogatiće ih Allah iz blagodati Svoje; a Allah je Sveobuhvatni, Znalac. I neka se suzdrže oni koji ne nalaze (sredstva) za ženidbu, dok ih Allah ne učini imućnim iz blagodati Svoje.
Ajet jasno podstiče na prvi brak, i isključuje ženidbu oženjenih. Isto je i u iole sahih predajama, sve se vrte oko prvog braka, i nema pohvale niti podstrijeka na višeženstvo.
Dakle, poznati izraz “Oženio se sa četiri žene po šerijatu…” je podvala. Po šerijatu, jedna žena je osnova. Višeženstvo je po običaju ili potrebi, a nikako po šerijatu. S druge strane imamo izraz “Oženio se sa četiri žene po sunnetu…” koji je takođe netačna. Po poslanikovom sunnetu se ženi jednom ženom, jer to je on preporučivao, a po vjerovjesnikovoj praksi sa devet žena, jer to je on uradio. Preporučujem svakome ko se osjeća kao Poslanik a.s. i ima potrebu i status kao Muhammed a.s. u svoje vrijeme u Medini, da se oženi kao i on. Skidam kapu.
Ko se zapravo ženi?
U modernom društvu, pogledamo li u ženidbu “novom” ženom, vidjećemo da se ne ženi samo muškarac, nego cijela njegova postojeća porodica. Njegova trenutna supruga s kojom je stekao sve što ima, takođe uzima udio u novoj ženidbi. Muškarac koji se odluči na novu ženidbu, ne bi bio to što jeste, niti bi mogao to što može, da nije bilo prve žene. Imetak koji će utošiti na novu ženidbu, vrijeme i novac koji će utošiti za izdržavanje nove porodice nije samo njegov! Taj imetak je stekao jer je imao pomoć i podršku prve žene. Ona, prva žena, mora da dobrovoljno žrtvuje svoj imetak i muža za novu ženu.
Smatram da ni u kojem slučaju muškarac ne može samostalno da odluči o stupanju u novi brak, bez suglasnosti prve supruge, jer će ona biti neminovno oštećena i aktivno uključena u izdržavanje nove porodice. Cijela ta sitacija je slična dovođenju novog partnera u, već postojeću, dobrostojeću firmu. To je ilegalno učiniti bez potpune suglasnosti svih postojećih partnera.
Izuzetak ovom pravilu bi bio muškarac koji potpuno samostalno izdržava prvu porodicu bez ikakvog ućešća supruge. Dakle, on je to što jeste bez obzira na prvu suprugu. Redovno i uredno plaća supruzi za sve usluge koje ona pruža (pere, kuha, čisti, rađa/čuva djecu,…itd), ili te usluge nabavlja mimo svoje supruge. Takav, po meni, ima pravo da se oženi bez suglasnosti prve supruge, jer je ona samo legalno unajmljena radna snaga.
Višeženstvo u Džennetu?
Nema to. Ajeti su pogrešno shavćeni a hadisi izmišljeni. O tome opširnije u drugom članku.
Šta je sa poliandrijom?
Iako rijetko, ali ipak prisutan obićaj ženskog višemužtva u nekim krajevima svijeta i periodima historije, gdje jedna žena ima više zakonitih muževa, nije spomenuta u Islamu. Nije ju ni trebalo spominjati, jer svi porodični propisi imaju za cilj zaštitu potomstva, gdje je prioritet jasno utvrđivanje očinstva i familijarne loze. Samim tim, poliandrija ne dolazi u obzir, iz čisto biološko-moralnih razloga. Direktno se dovode u opasnost potencijalna dijeca koja ne bi imala oca, ili porodičnu lozu.
A Allah najbolje zna.
Zaključak
Višeženstvo je u osnovi stvar običaja kod ljudi od pamtivjeka, te nema veze sa bilo kojom vjerom.
Islam ne zabranjuje višeženstvo, već ga je uslovljava pravdom.
Kur’an nije jasno ograničio broj supruga. To se vraća na običaj i potrebe društva.
Zabranjeno je sve što bi potomstvu dovelo u pitanje integritet, legitimitet, ostavštinu i imetak, ili bilo koja druga prava koja ih slijeduju.
Ibn Kajjim o mudrostima islamskog višeženstva
Kao prvo, ono se odnosi na mudrost ograničenja na četiri supruge iz razloga:
“… Pa, ovo je od potpunosti Njegovog blagoslova i Šerijata, te je u skladu sa mudrošću, milosrđem, i koristi za Njegove robove. To je zato jer je jedan od ciljeva braka seksualni odnos i izvršenje potreba, a ljudi su i oni koji se zateknu u svojim željama pa nisu zadovoljni s jednom. Dakle, dozvoljena mu je druga, treća, i četvrta žena.”
On zatim dalje pojašnjava ovu mudrost u kojoj je dopušteno stupiti u brak muškarcu a ne ženama:
“… Ovo je iz potpune mudrosti Gospodara Uzvišenog, i njegove dobrote prema svojim robovima i uzimajući u obzir njihove potrebe, i On Uzvišeni koji ovo pomno određuje, kao i njegov Šerijat.
U slučaju dozvole da žena bude udata za dva ili više muževa svijet bi bio upropašten, a sljedbenici bi se izgubili, muževi bi ubijali jedni druge, i nastala bi kriza. Ovo bi postalo ozbiljna fitna i ratovi bi bili započeti. I kako bi stanje žene moglo da ostane čvrsto kada bi ona imala nezadovoljne partnere? I kako bi relacije između i samih partnera ostale čvrste? Ovakav izražaj u Šerijatu je nešto što je došlo kao dokaz za jednu od najvećih mudrosti, milosti i obzira od strane Zakonodavca.
Dakle, ako kažemo kako mogu interesi muškaraca biti uzeti u obzir, s njegovom sposobnošću da oženi koga želi, zadovoljava svoje strasti, i ide od jedne do druge žene u skladu sa svojim željama i potrebama-sve ovo dok potrebe žene su čak kao i njegove potrebe i strasti žene su kao i njegove strasti?
Ja odgovaram slijedećim riječima: Budući da je u prirodi žene da bude skrivena iza zidova, i u sigurnosti svoga doma, i njena raspoloženja sa mnogo hladnija od muškarčevih, i njeni unutarnji i vanjski pokreti su manji od muškarčevih, i muškarac ima takvo određenje da je njegova snaga i intenzitet jači i stoga su njegove strasti jače nego ženine, i on je iskušan s onim sa čim ona nije bila iskušana, on je dobio izbor mogućnosti imanja više supruga što naravno nije dozvoljeno ženi.
Ovo je odredba koju je Allah ekskluzivno ostavio za muškarce i u ovom slučaju ih je odabrao iznad žena, kao što je odabirao muškarce za poslanike, vjerovjesnike i halife, kraljeve i vođe i mudžahide i tako dalje. Takođe, On je odredio muškarce staratelje žena, one koji su zaduženi da prate najbolje interese žena, konstantno da budu u potražnji za opskrbom i da ih opskrbljuju, kao i da se suočavaju s opasnošću pri tom, i izlažu sebe raznim vrstama opasnosti i poteškoća na ovom putu činjenja onog što bi bilo najbolje za svoje supruge.
Dakle Uzvišeni Gospodar je zahvalan i postojan, On im zahvaljuje na ovome sa kompenzacijom i usađivanjem njima onog koje nije usadio u njihove žene.
I ako usporedite umor, tegobe te nastojanja muškarca da ispuni interese i potrebe žena s tim što žene moraju podnijeti ljubomoru, svakako da ćemo ovdje uvidjeti da je dio u kojem muškarac mora da podnese umor, tegobe i nastojanja mnogo veći i teži nego onaj koji žene moraju da podnesu a koji je ljubomora.
Ibn Kajjim dalje nastavlja:
Za one koji tvrde da su ženine strasti veće od onih kod muškarca, oni nisu u pravu. Sila iza ove vrste strasti je bukvalno „vrućina“. Gdje je ta vrućina kod žene u usporedbi s onom kod muškarca? Žene zbog svog slobodnog vremena, sporosti i nedostatka onoga šta će je usrećiti pri potrebama njenih strasti može biti preovladana svojim strastima i neće iznaći nešto što bi to moglo poreći. Radije, ona iznalazi srce i dušu slobodnu od distrakcija. Znači ona je sposobna da sebe smiri u samoj sebi, u krajnosti, što znači rezultira u pretpostavci da su njene strasti veće od muškarčevih, što u biti nije istina.
Iz ovog slijedećeg zaključka dolazimo do teze da ako muškarac ima snošaj sa svojom suprugom, on može imati snošaj i sa drugom suprugom u istom vremenskom odredištu kao što je i Poslanik sallAllahu alejhi ve selem išao kod više od jedne od svojih supruga u toku jedne noći, a Sulejman alejhi selam je išao kod 90 žena u jednoj noći i to je poznato da su sa svakom ženom izrazili požudu i “toplotu” sa svakom pojedinačno. Muškarac manifestuje želju, i požudu koja ga tjera da ima snošaj. Žena na drugu stranu, ako muškarac ima snošaj s njom postaje iscrpljena i ne traži da ima odnos sa dodatnim muškarcima u tom vremenskom periodu.
Znači, mudrost donošenja ovakvih zakona, njihova uspostava i stvaranje, Njegova naredba je implementovana, neka je Uzvišen Allah.
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzije
Izvor: ‘I’lam al-Muwaqqi’in’; 2/64-66
Korist od višeženstva imaju žena, muž i ummet
Kaže Uzvišeni Allah:
„Zaista je ovaj Kur'an uputa ka Putu koji je najispravniji, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.“ (El-Isra, 9)
Rekao je šejh i mufessir Eš-Šenkiti, rahimehullah:
“Kur'an je dozvolio višeženstvo zbog koristi same žene, kako joj ne bi bila uskraćena udaja (s obzirom da je u mnogim mjestima u svijetu broj žena veći od broja muškaraca, ako bi svaki muškarac imao samo jednu ženu, neminovno bi bilo mnogo ženakoje se nikada ne bi mogle udati, op. Menhedž), i zbog koristi čovjeka kako mu ne bi bile uskraćene blagodati onda kada se kod jedne žene pojavi prepreka (hajz, nifas isl), te zbog ummeta radi njegovog povećanja kako bi bio u stanju da se odupre i bori protiv svog neprijatelja, i da bi Allahova riječ bila gornja.
Dakle, ovo je propis Mudrog i Sveznajućeg, i njemu se niko drugi ne protivi osim onaj kome je Allah oduzeo basiret tminama nevjerstva.
Što se tiče ograničavanje višeženstva na četiri; i to je ograničavanje od strane Mudrog i Sveznajućeg, i to je sredina između manjeg broja (žena) koji bi doveo do uskraćivanja koristi čovjeku, i između većeg broja (žena) koji bi bio velika verovatnoća za neispunjavanje bračnih prava sviju njih. A znanje je kod Allaha Uzvišenog.”
Iz djela: Edvaul-bejan (3/24),
Autor: Muhammed el-Emin eš-Šinkiti
