Hronologija zbivanja u jednoj sedmici jula 1995. rekonstruisana je na osnovu iskaza svjedoka, dokumenata i drugih dokaza izvedenih na suđenjima pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Ono što se u Srebrenici dogodilo u julu 1995. najavljeno je u dva dokumenta usvojena još 1992. a postupno realizovano u godinama koje su slijedile.
Skupština Srpske Republike BiH na 14. sjednici održanoj 16. maja 1992. usvaja šest strateških ciljeva srpskog naroda. Strateški cilj broj 3 nalaže eliminisanje rijeke “Drine kao granice koja razdvaja srpske države” – Republiku Srbiju i Republiku Srpsku.
General Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), 19. novembra 1992. potpisuje Direktivu broj 4 kojom definiše način ostvarenja trećeg strateškog cilja: “Neprijatelju nanositi što veće gubitke i prisiliti ga da sa muslimanskim stanovništvom napusti prostore Birača, Žepe i Goražda” u Istočnoj Bosni.
Kao rezultat vojnih akcija na realizaciji Direktive broj 4, a u nastojanju da se ostvari strateški cilj broj 3, u zimu 1992/93. desetine hiljada stanovnika etnički očišćenih muslimanskih naselja u dolini rijeke Drine nalazi utočište u enklavama Srebrenica, Žepa i Goražde.
Suočen sa galopirajućom humanitarnom katastrofom u srebreničkoj enklavi u kojoj je utočište našlo oko 40.000 izbjeglica,
Savjet bezbjednosti UN 16. aprila 1993. usvaja Rezoluciju 819 kojom Srebrenicu proglašava prvom “zaštićenom zonom” u Bosni i Hercegovini.
Predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić 8. marta 1995. potpisuje Direktivu broj 7 kojom nalaže “stvaranje uslova totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi.”
Komandant Drinskog korpusa VRS izdaje 6. jula 1995. naređenje za operaciju “Krivaja ’95” što je kodno ime za napad na Srebrenicu. Pošto je izostao ozbiljan otpor, kako Armije BiH tako i Holandskog bataljona u enklavi i NATO avijacije iz vazduha, Mladićeve snage su 10. jula došle nadomak Srebrenice i više im ništa nije sprečavalo ulazak u nebranjenu “zaštićenu zonu”.
Uspaničeno stanovništvo enklave, uglavnom žene, djeca i stariji, traže zaštitu u bazi Holandskog bataljona u Potočarima.
Oko 15.000 muškaraca, vojnika i civila, okuplja se u selima Šušnjari i Jaglići, gdje formiraju kolonu u namjeri da se probiju do Tuzle, na teritoriju pod kontrolom Armije BiH.
U poslijepodnevnim satima 11. jula general Ratko Mladić trijumfalno ulazi u sablasno praznu Srebrenicu i pred kamerama najavljuje “osvetu Turcima”.
Iste večeri u hotelu “Fontana” u Bratuncu Mladić iskaljuje gnjev na komandantu Holandskog bataljona, pukovniku Thomu Karremansu.
Kasnije te večeri Karremans se vraća u hotel “Fontana” sa učiteljem Nesibom Mandžićem, nevoljnim predstavnikom 25.000 izbjeglica u Potočarima. Mandžiću i izbjeglicama Mladić nudi da izaberu hoće li “opstati ili nestati.”
“Srebrenica – Genocid u osam činova”:
Zajedno protiv virusa poricanja 25 godina poslije ubojstva 8372 dječaka i muškarca
Zločin u Srebrenici u srpnju 1995. godine u kojem su u nekoliko dana zločinci tzv. Vojske Republike Srpske i srpske postrojbe tzv. Škorpiona ubili 8.372 (kako se zna do sada) bošnjačkih muškaraca i dječaka sa srebreničkog područja u BiH jedan je od najgorih u povijesti tzv. čovječanstva. Normalno ljudsko biće teško može pojmiti ili zamisliti stravične užase i zvjerstva koja su počinjena, očaj, nemoć i patnje ubijenih, silovanih, zlostavljanih i preživjelih stanovnika Srebrenice i okolice. Teško je pojmiti zvjerske umove srpskih zapovjednika i vojnika koji su sudjelovali u masakru, kao i pasivnost tzv. međunarodne zajednice koja nije spriječila zločin. Još je teže razumjeti kako 25 godina poslije pravda nije sustigla sve počinitelje tih grozota, te kako neki zločine i dalje poriču ili ih relativiziraju i pokušavaju umanjiti ili izbrisati iz opće memorije.
Zbog toga se danas, u utorak 7. srpnja 2020., s početkom u 17.00 h u pulskom SENSE Centru za tranzicijsku pravdu, Danteov trg 3/1 otvara multimedijalna izložba “Srebrenica: Genocid u osam činova”. Izložba se temelji na istoimenom interaktivnom narativu SREBRENICA – Genocid u osam činova | Genocide in eight acts (oprez, uznemirujući sadržaj), a uključit će i izložbu fotografija „Krici iz masovnih grobnica”, fotografa Tima Lovelessa.
Izložbu će putem video obraćanja otvoriti predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MRMKS), nasljednik MKSJ -a, sudac Carmela Agius i glavni tužitelj MRMKS -a Serga Brammertza, a na otvorenju će se skupu on line vezom obratiti Munira Subašić ispred Majki Srebrenice, a govoriti će i predsjednik SENSE Pula Mirko Klarin. Predstavnicie Grada Pule, Istarske županije i manjinskih organizacija također će sudjelovati u programu otvaranja.
Otvorenje izložbe predstavlja i početak velike regionalne kampanje koju je SENSE Pula pokrenula u povodu 25 – te godišnjice srebreničkog genocida zajedno s koalicijom više od petnaest organizacija civilnog društva iz Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore i Kosova pod nazivom: SREBRENICA 25: ZAJEDNO PROTIV VIRUSA
Masakr u Srebrenici bio je najgori pokolj u Europi poslije Drugog svjetskog rata, smatra se.
Prema dostupnim podacima, za proračunata smaknuća 8.372 dječaka muškarca dosad je osuđena svega 21 osoba.
Inače, 27. srpnja 2005. godine američki je Zastupnički dom usvojio Rezoluciju (H. Res 199, koju su sponzorirali kongresnici Christopher Smith i Benjamin Cardin) i na taj način obilježio desetogodišnjicu pokolja u Srebrenici.
“Politika agresije i etničkog čišćenja koju su implementirale srpske snage u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine s direktnom pomoći vlasti Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), a koja je uzrokovala raseljenje više od 2.000.000 stanovnika i procjenjeno 200.000 žrtava, desetine tisuća silovanih ili na drugi način mučenih i zlostavljanih osoba, dok su nevini civili Sarajeva i drugih urbanih naselja bili neprestano izloženi granatiranju i snajperskim napadima; definirani su kao kriminalni čin genocida po definiciji kako navodi članak 2 Konvencije za prevenciju i kažnjavanje genocida, potpisan u Parizu 9. prosinca 1948. godine i stavljen u punopravnu snagu 12. siječnja 1951. godine.”
Ono što se u sedam julskih dana 1995. godine dogodilo u području Srebrenice bilo je predmet najopsežnije kriminalističke istrage provedene u Evropi nakon II svjetskog rata i do detalja je rekonstruisano na desetak suđenja pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Svjedočenja preživjelih sa stratišta, članova porodica pogubljenih žrtava, očevidaca zločina i učesnika u njima, kao i iskazi brojnih forenzičkih eksperata koji su prekopavali srebrenička polja smrti, zabilježeni su na stotinama hiljada stranica sudskog transkripta i sačuvani na više desetina hiljada sati video snimaka iz sudnice.
U sudske spise uvedeno je na hiljade zaplijenjenih vojnih i policijskih dokumenata, transkripta presretnutih razgovora među počiniocima zločina, video snimaka i fotografija zarobljenih žrtava, vazdušnih snimaka lokacija zatočenja, pogubljenja i masovnih grobnica i drugih dokaznih predmeta. Sav taj materijal je javan i dostupan svima koji žele da saznaju kako je MKSJ istražio, rekonstruisao i procesuirao srebreničke zločine.
Interaktivni narativ SREBRENICA: GENOCID U OSAM ČINOVA pruža uvid u dio te žive istorijske građe. Podijeljen je u osam segmenata ili činova: Istraga, Ekshumacije, Preživjeli, Priznanja, Nevoljni svjedoci, Nemoćni očevici, Trajne posljedice i Sudski epilog. Svaki od segmenata sadrži i izbor dokaznog materijala, sa oko 250 ključnih dokumenata, video snimaka i fotografija.
Interaktivni narativ SREBRENICA: GENOCID U OSAM ČINOVA sadrži, pored ostalog, i cjelovite audio-vizuelne prezentacije iz Dokumentacionog centra SENSE u Potočarima.
Izvori: Sensecentar – Srebrenica
